Kolektiva svakodnevno pronalazi najbolja mjesta za vidjeti, isprobati i zabaviti se u cijelom gradu, i za vas dogovara stvarno nevjerojatne...
Sport
MotoGP povijest
MotoGP je najstarije motociklističko prvenstvo, a prva utrka održana je davne 1949. godine. Od početka 20. stoljeća moto Grand Prix utrke održane su u raznim zemljama i 1938. godine predhodnik današnjeg FIM, FICM (Federation Internationale des Clubs Motocyclistes) najavio je Europsko prvenstvo u motociklizmu. Međutim, početak Drugog svjetskog rata prekinuo je to natjecanje, te je bilo potrebno neko vreme nakon rata da bi gorivo postalo svima lako dostupno, te je moto cirkus mogao započeti.
Počeci
Na prvom formalnom Svjetskom prvenstvu održanome 1949. godine Grand Prix se sastojao od četiri klase. Tadašnju "kraljevsku" klasu od 500ccm osvojio je britanac Leslie Graham na AJS stroju. Drugi britanac, Freddie Frith bio je pobjednik klase od 350ccm. Talijani Bruno Ruffo na Moto Guzziju i Nello Pagani na Mondialu bili su pobjednici u klasi do 250ccm i 125ccm. Klasu prikoličara do 600ccm iste godine osvojili su Eric Britons Oliver i Denis Jenkinson u Nortonu.
Talijanski proizvođači, kao spomenuti Mondial i Moto Guzzi, zajedno sa tvrtkama kao što su Gilera i MV Agusta, dominirali su Svjetskim prvenstvima tokom 50-ih godina prošlog stoljeća. Od svih najviše se isticala MV Agusta koja je pomela konkurenciju u sve četiri klase u tri sezone, od 1958 do 1960, a njihova dominacija u klasi od 500ccm je trajala čitavih 17 godina, od 1958 do 1974.
Šezdesete
Tokom 1960-ih japansk amoto industrija doživljava pravi bum i tokom toga desetljeća mnogi proizvođači koji sudjeluju u modernim MotoGP utrkama kao što su Honda, Suzuki i Yamaha ostvaruju svoje prve pobjede u Svjetskim prvenstvima i to gotovu u svim kategorijama. Suzuki je posebno uživao veliki uspjeh u novoj klasi od 50ccm koja je uvedena 1962. godine.
Krajem 60-ih započinju slavni dani za MotoGP legendu, Giacoma Agostinia - najuspješnijeg vozača u povijesti Svjetskih prvenstava. Sve do modernog načina natjecanja, vozači su se natjecali u dvije ili tri klase istovremeno, tako da je Agostini osvojio deset od petnaest naslova u pet sezona.
U to vrijeme dolazi do eskaliranja troškova vezanih uz Grand Prix natjecanja, tako da je veliki broj japanskih tvrtki odustao od MotoGP-a, osim Yamahe. Takav razvoj događaja natjerao je FIM da uvede nova pravila kao što su; jedan cilindar u klasi do 50ccm, dva cilindra u klasama do 125 i 250ccm i četiri cilindra u klasama do 350 i 500ccm.
Izjednačeno razdoblje
U razdoblju koje sljedi naslove prvaka osvaja veliki broj tvrtki; iz Europe (Bultaco, Kreidler, Morbidelli, MV Agusta), Japana (Kawasaki, Suzuki, Yamaha), Amerike (Harley Davidson). U tom razdoblju napokon dolazi do sloma dominacije MV Aguste.
Nakon pauze od gotovo 12 godina, Honda se ponovno vraća u svjetsko prvenstvo 1970-ih i 1983. godine mijenjaju filozofiju te umjesto četverotaktnog motora izrađuju dvotaktni V3 500 motor poznat kao i NS500. Sa ovakvim motorom Freddie Spencer osvaja prvi naslov za Hondu od njihovog povratka u Grand Prix.
Nakonm 34 godine ukida se klasa do 350ccm, tako da ostaju četiri klase; 50ccm, 125 ccm, 250ccm i 500ccm. Klasa od 50ccm 1984. godine je zamjenjena klasom 80ccm, koja se je održala samo šest godina.
Moderna vremena
Prije promjene propisa i pravila kojim će kraljvsku klasu pogoniti četverotaktni motor od 990ccm, mladi talijan Valentino Rossi na Hondi, 2001. godine osvaja posljednji naslov za motore od 500ccm. 1997. osvojio je naslov u klasi do 125ccm, a 1999. u klasi 250ccm sa Apriliom.
Nakon promjene Naziva iz Svjetskog prvenstva u MotoGP 2002., kao i uvođenja motora od 990ccm, Rossi osvaja četiri uzastopna naslova prvaka, dva sa Hondom i dva sa Yamahom.
U nižim klasama vladali su europski vozači, pripremajući se za ulazak u kraljevsku klasu. Jedan od njih je Dani Pedrosa koji je 2003. osvojio naslov u klasi 125ccm te poslije još dva naslova u klasi 250ccm. Nakon toga prelazi u kraljvsku klasu. Tamo mu je momčadski kolega bio Nicky Hayden, koji je agresivnom, ali konstantno dobrom vožnjom, skinuo Valentina Rossia sa trona, te je 2006. godine osvojio naslov prvaka.
2007. godina donosi izmjene u pravilima, tako da je ograničen broj guma koje se mogu koristiti tijekom utrke te se zapremina motora spušta sa tadašnjih 990ccm, na 800ccm. Tu sezonu prvenstvo osvaja australac Casey Stoner na Ducati motoru, no već 2008. Valentino Rossi osvaja svoj šesti naslov prvaka u kraljvskoj klasi.
Konstruktori – najveća imena
Donosimo vam listu ključnih konstruktora koji su sudjelovali u utrkama svjetskih prvenstava tijekom ovih šezdeset godina.
| AJS | 1 konstruktorski naslov | 9 pobjeda u svim klasama |
| Aprilia | 16 konstruktorskih naslova | 254 pobjede u svim klasama |
| Derbi | 8 konstruktorskih naslova | 91 pobjeda u svim klasama |
| Ducati | 1 konstruktorski naslov | 28 pobjeda u svim klasama |
| Garelli | 5 konstruktorskih naslova | 51 pobjeda u svim klasama |
| Kreidler | 7 konstruktorskih naslova | 71 pobjeda u svim klasama |
| Harley Davidson | 1 konstruktorski naslov | 28 pobjeda u svim klasama |
| Honda | 59 konstruktorskih naslova | 623 pobjede u svim klasama |
| Kawasaki | 9 konstruktorskih naslova | 85 pobjeda u svim klasama |
| Mondial | 5 konstruktorskih naslova | 18 pobjeda u svim klasama |
| Moto Guzzi | 6 konstruktorskih naslova | 45 pobjeda u svim klasama |
| MV Agusta | 37 konstruktorskih naslova | 275 pobjeda u svim klasama |
| Norton | 4 konstruktorska naslova | 41 pobjeda u svim klasama |
| Suzuki | 15 konstruktorskih naslova | 155 pobjeda u svim klasama |
| Yamaha | 35 konstruktorskih naslova | 440 pobjeda u svim klasama |
MotoGP legende
| Giacomo Agostini (Italija) | 15 naslova prvaka | 122 pobjede u svim klasama |
| Mick Doohan (Australia) | 5 naslova prvaka | 54 pobjede usvim klasama |
| Geoffrey Duke (Velika Britanija) | 6 naslova prvaka | 33 pobjede u svim klasama |
| Mike Hailwood (Velika Britanija) | 9 naslova prvaka | 76 pobjeda u svim klasama |
| Daijiro Kato (Japan) | 1 naslov prvaka | 17 pobjeda u svim klasama |
| Wayne Gardner (Australia) | 1 naslova prvaka | 18 pobjeda u svim klasama |
| Eddie Lawson (SAD) | 4 naslova prvaka | 31 pobjeda u svim klasama |
| Anton Mang (Njemačka) | 5 naslova prvaka | 42 pobjede u svim klasama |
| Angel Nieto (Španjolska) | 13 naslova prvaka | 90 pobjeda u svim klasama |
| Wayne Rainey (SAD) | 3 naslova prvaka | 24 pobjede u svim klasama |
| Phil Read (Velika Britanija) | 7 naslova prvaka | 52 pobjede u svim klasama |
| Kenny Roberts (SAD) | 3 naslova prvaka | 24 pobjede u svim klasama |
| Kevin Schwantz (SAD) | 1 naslov prvaka | 25 pobjeda u svim klasama |
| Barry Sheene (Velika Britanija) | 2 naslova prvaka | 23 pobjede u svim klasama |
| Freddie Spencer (SAD) | 3 naslova prvaka | 27 pobjeda u svim klasama |
| John Surtees (Velika Britanija) | 7 naslova prvaka | 38 pobjeda u svim klasama |
| Carlo Ubbiali (Italija) | 9 naslova prvaka | 39 pobjeda u svim klasama |













